четвртак, 2. фебруар 2012.

Bilo je ljeto...ne februar...i čuo se cvrkut ptica...gdje li su sad te ptice...



 ...''A znaš, ponekad sam joj bio tako blizu, ne samo da sam mogao da joj osjetim dah u hladnoj zimskoj noći, nego onako razumom, snagom i cijelim srcem. Ne dijelom, nego onako baš cijelim. Mogla ga je čuti, i znala je sigurno, da ono samo zbog nje tako uzburkano tutnja, kao da hoće da iskoči druže. Onda bi me pogledala, nekako nježno, najmilije do tad, a potom bi mi se nasmiješila i ponovno naslonila na rame,A ja? Ja bih se osjećao taako visoko, kao da sam na najvišem stepeniku ovog prolaznog života. Snijeg je padao, druže, ogromne pahulje tumarale su na vjetru, sasvim lagano, a potom bi završile u njenoj kosi. I ja bih onda, kao da sam im branio da to čine, provlačio prste kroz njenu polumokru kosu, onako polako i bio sam nekako najsretniji do tad. Jedina je ona učinila da moje srce i lupa, i zadrhti u isto vrijeme. Valjda sad shvataš što mi je zima najdraže godišnje doba. ?..."
...
...Tako je to. Povremeno, noću, dok spava grad.. spadne štit , gdje se samo slomite i počnete da plačete, jer znate da, šta god da se desi, stvari više nikada neće biti kao prije..W.L

Crna rupa...mrtvi ugao...ćorsokak...nazivaju ga svakako, ona ga je voljela zvati nekako tako...onda je počinjala razmišljati...i razmišljati...sjećati se i sjećati...je li kriva, nije li kriva, je li trebala drugačije, nije li trebala drugačije...vraćati se i gubiti u prošlosti...nekad kada je nosila nebo plavi-omiljeni lak...vedar kao nebo što je bilo vedro...imala je taj lak na noktima, parče papira, sad već crni ajlajner sa polomljenim vrhom i jednu jedinu misao u glavi-učiniti ga srećnim tim malim gestom sa svoja dva zlatna prijatelja... a danas...drugog drugog dvijehiljade i neke...slomljeno joj je mnogo više od tog ajlajnera koji se da i naoštriti...ipak i dalje..sjeća se tog datuma...tog februara...najljepšeg mjeseca u godini nakon oktobra...2.2. ...ona drži fige, želi sreću, zdravlje, uspijeha, ljubavi...da ga vole, i on da voli, više i jače, luđe i ljepše nego što je ikad volio! Volio nju...

Neka je srećan!

 
„Nisu se baš slagali o puno stvari. U stvari, rijetko su se slagali oko ičega. Prepirali su se neprestano i izazivali međusobno svaki dan. Ali uprkos svojim različitostima, imali su jednu stvar zajedničku: bili su ludi jedno za drugim. Nisu se mogli pustiti. Nikako.“

Love, En <3

8 коментара:

  1. "i on da voli, više i jače, luđe i ljepše nego što je ikad volio! Volio nju..."
    Uhvate li je ikad momenti kada pozeli da je bas ona ta koju je volio naljepse i najludje?
    Ne znam za nju, ali meni se omakne.
    I da, post- pet plus :)

    ОдговориИзбриши
    Одговори
    1. Ne poželi, ona zna...Zna da ju je volio najljepše i najluđe, a ne omakne se ni tebi...i ti znaš, sve vrijeme :)


      P.S. Ženska strano, nisam znala da bloguješ, divno, pratim te :) !!!!

      :* !

      Избриши
  2. Dobro jutro Erna, ne znam kojom slučajnošću naiđoh na ovo, ali je onako sanjivo, baš u tvom stilu :)
    Nadam se da ćemo se uskoro i vidjeti, jer ja nisam zaboravio vas Peze :)))

    Vanja

    ОдговориИзбриши
    Одговори
    1. Jaoj, pa je li moguće, Vanja? Ovo je zbilja prevelika slučajnost baš na ovo da naiđeš :) Nisu ni Saljevićke tebe, vidimo se uskoro na kafi :) (ubiće te Irma za to "Peze", "Pezuše" :D)

      Избриши
    2. Nadam se bar kafi i kolačima :) Ko zna, možda ovo nije slučajnost, možda je novo poglavlje u životu ... Pozdravi mi Pezušu posebno :9

      Избриши
  3. nemamo mi tu šta da komentarišemo - ovo je samo jednoj osobi namijenjeno :D mogu samo reći da je divno i iskreno napisano ..

    ОдговориИзбриши
  4. I samo drži fige, pa šta bude. Kao što reče Emina, nemamo mi tu šta da komentarišemo :) A zaista divno napisano...

    ОдговориИзбриши