среда, 9. новембар 2011.

...Don't Let Me In

Volim svoj život, znate...jer čudesni ljudi se zadese u njemu ponekad. Interesantni i dragi ljudi skoro svakodnevno, ali ovi čudesni...oni samo ponekad. To su ljudi koji kliknu sa vašim svijetom. Nečujno "Klik" bude doduše, ali je jako. Za kratko vrijeme vam se uvuku ispod kože, i onda se tu nastane i ...ni makac.  Ne treba tim čudesnim ljudima puno.

Uvijek me je zanimalo kako se ti Čudesni (zaslužuju veliko slovo) nađu u mmom životu. Pa se onda bacim u razmišljanje...vraćam razgovore..prebiram po riječima..čitam između redova... A_a (znak za negiranje, interesantno zvuči kad ga izgovorim, vjerujte na riječ :) ) ne mogu namiriti svoju radoznalost jer ne znam kako oni dođu i naiđu na mene. Neka ih, milo mi je da uđu u moj život. Uvijek ću im poželjeti srdačnu dobrodošlicu.
Čudesni ljudi nisu tek tako dobili baš to ime. Ti Čudesni vam u jednom trenutku ponude da samo za vas otvore divne izrezbarene zidine njihovog života. Čujte-samo za vas! Samo oni su unutar tih zidina, a sada bi pustili i vas. Zar to nije za onog radoznalog miša u vama takvo iskušenje. Ma kakav miš, za onog vraga u vama. Priznajte da je taj vrag u vama gorio da se nađe u tim zidinama! Ja priznajem, moj jeste. Takođe vam kažu da se možete nastaniti na njihovom dlanu, gdje će vas čuvati kao ono malo vode koja se uvijek pominje, i to ne kao malo vode, kao malenu suzu koju neće pustiti da ispari. Malena suza, to toliko tečnosti će oni čuvati zasigurno, vjerujte im.
Ali ne. Ja se uvijek napravim prosjakom koji se sasvim slučajno zadesio kraj te tvrđave, tih zidina, ili se načinim nevještim noćnim fenjerdžijom koji umjesto da pali, gasi svjetlo i ostavlja svoju ponuđenu tvrđavu negdje tamo u mraku, sa samo pokojom zvijezdom na nebu, čisto da je nešto obasjava. Nepisana pravila koja se poštuju su ljuta i grdna stvar. Gora su od svih napisanih crno na bijelo.

Upravo ta neka pravila, i neke situacije u kojima se nađete, ili jednostavno neka tjeskoba vam ne da da uđete u te zidine. Nešto vas boli pri pomisli da biste mogli čak i zagaziti preko praga. Poznat osjećaj? Lomi sve u vama. Ali ne da vam. I tako je bolje. Tjeskoba će nestati vremenom jer niste ušli preko vrata. A zidine ćete zaboraviti...niste ih osvojili, što biste se bezrazložno sjećali poraza. Samo vašeg, samo zbog vas izazvanog.

Eh...zamišljam ja nekad unutrašnjost tih tvrđava. Da se ne lažemo. A znate moju maštu. Ma i bez nje ne sumnjam da su predivne.
Kolike god zidine da imate oko sebe, uvijek će biti divne, i one sa okrnjenim kamenjem, i one zarasle mahovinom, i one sa uklesanim motivima u kamenu. Čak iako vam neko pokuša srušiti zidove, možda iz nekog hira kako vole zvati ljudi nešto što je neobjašnjivo, ili možda sasvim slučajno...nemojte brinuti. Neće njima ništa biti, a čak i onako srušene su dovoljno jake jer imaju svoje temelje. A onda se možda i oslobodite, i druge ne poželite ni sazidati. Vjerujte. Biće tako.

I dok ti imaš svoje zidine,  ja...imam svoje međuvrijeme...



"Ne kradi mi međuvreme,
bojim se - upašćeš u njega.
Ne kradi mi sebe od mene,
budalo glupa.
Postaćeš međuvreme
i ostaćeš zauvek sa mnom bez mene.


...možda sam nekome jad iscelio (a možda i zadao, na tren-Oprosti mi), 
i nekom u zenice sjaj namamio,
i u komšiluk zvezde doselio,
u prozor svitanja uramio...

Znaš...
Teško je biti okovan u moju vrstu slobode.
Lako mi je s nemirom, ne mogu da umirim mir.

Ali obećavam, svečano ti obećavam, povući ću liniju pred tvojim zidinama."


(kurziv-Iz pjesama M.Antića)


Lov, En <3



11 коментара:

  1. Svi mi nekad gradimo zidine oko sebe, ne da se zaštitimo, nego da vidimo ko je dovoljno hrabar da ih pređe :*

    ОдговориИзбриши
  2. Baš tako @Biberlee.. Da vidimo koliko je neko hrabar da ih pređe :) Ali čitajući ovo vidim da si samo bila zadivljena tim zidinama i to je sve..Fotkaj ih za uspomenu i lijepo sjećanje :)

    ОдговориИзбриши
  3. Možda i nisi u pravu anonimuse (btw, ko se još ne potpisuje i ne stoji iza svojih riječi?), možda je ovo taktika da se uđe u tvrđavu...ne idu svi na ho-ruuuk!

    ОдговориИзбриши
  4. @Biberlee-neka ih, ja ih motivišem preko fb walla da komentarišu :) upravo ako sam im nekad ".možda sam nekome jad iscelio (a možda i zadao, na tren-Oprosti mi)" to učinila, da mogu da se iskale, i vjerujem da ću malo umanjiti svoju grešku :)

    @Anonimusi, dvoje ste jer jedan piše afrikate drugi ne (picajzla sam :D ) zidine Erna nema oko sebe...A hrabrost uvijek negdje usput izgubim..kat kad, ne uvijek..ali se dešava, nekad je do mene, nekad jer tako mora :) Ne trebaju mi fotke, čuvam ih u svom međuvremenu...

    ОдговориИзбриши
  5. Eh, zidine... Ponekad koliko god se neko trudio, te zidine ostaju nedokučene... A možda se jednostavno ne trudimo previše?

    Ljubi te Optimista

    ОдговориИзбриши
  6. like your blog following now ;) follow mine too

    buttercuptrend.blogspot.com/

    xx
    afi

    ОдговориИзбриши
  7. aAAAAAAA, ljubim vAS, pišem uskoro...počinjala sam u nekoliko navrata, ali nikako da završim...stiže uskoro :) ljubim vas sve !!!!

    ОдговориИзбриши