уторак, 01. новембар 2011.

Jesen je bila i evo već prolazi, dunjo moja...


1. Novembar. Otvorila sam oči i još uvijek ležim u toploj postelji. Alarm zvoni li zvoni. I svako jutro pomislim kako je interesantno to da mi se zgadi svaka melodija, ma koliko je voljela, kada je zvono alarma. Ali ima i nešto dobro u tome...počnem pjevušiti. Trenutno alarmski zvoni Chris Isaak i njegova pjesma Wicked game.

Kroz roletne Sunce! I kako je samo divno lišće i njegove boje. Ustajem i umivam se ledenom vodom da se probudim kako ne bih propustila ni sekundu više ovog divnog dana. Kao svako jutro, ritualno, izlazim na terasu da preplašim komšije ranoranioce, vrapčiće koji su našli pokoju studentsku mrvu po pločicama, jer zaboga-pa moram odmjeriti koliko je hladno napolju-žensko odmah smišlja šta obući. Pružam ruke a iz njih ona luda para jer su vrele, a napolju-SMRZLICA! Ali nema veze- Sunce je ! I novembar dođe, nevjerovatnom brzinom.

Obula sam tople uggsice, stavila sam svoju novu zlaćastu baseball kapicu koju sam dobila na poklon od svoje divne Tet(k)e Marte, ušuškala se u Noir mirišljavom džemperčiću, uzela mp4 koji u poslednje vrijeme slabo slušam, i zaputila se pješke do fakulteta. Nekada mi je to bio rital, ali tramvaji i brzina su mi zamijenili dobri stari Vils.

Kao  i svaki put kada izletim iz haustora, i jutros sam zažmurila i duboko udahnula, baš kao što rade likovi u većini bajki, pomislila "kako je lijep dan!" nasmijala se samoj sebi (i zbunjenoj neni sa divnom heklanom maramom) pritisnula PLAY i krenula.
Ljudi jure, žure, telefoniraju, nerviraju se zbog saobraćaja, psuju (po balkanski, kažu naše psovke najsočnije)...živijele slušalice! Na mom licu je prava sanjiva, mekana mim faca (vjerujte da je trebalo vremena ispraksirati se a sada potpisujem da imam najljepšu jutarnju mimovsku facu od svih-eto! I da-patentiram taj izraz mim-face : i samo je za odabrane :) ! )
Prva na listi fura Barry White- I'm gonna love you just a little more baby. Još uvijek pospana, zagrijavam se sa play listom. Ne možete ne voljeti ovu pjesmu. Krešendo kod dragog Barryja, a sunce sve više progrijava! Evo mene i na prvom semaforu...hodam što sporije mogu. Čini mi se da je put prekratak a pjesme nekako idu prebrzo. Sledeća pjesma: Dave Stewart and Candy Dulfer-Lily was here, pjesma sa toliko uspomena. Već sam dospjela na šetalište i pravac prekriven lišćem. Sjetite se spota za ovu pjesmu...nemam crne potpetice, ali efekat je isti :) Erna was here..i ovdje..i ovdje...zna lišće..zna Vils. Iako je volume na 25, osjećam i čujem šapat lišća koje gazim.

Žao mi ga je, ali ono je odlučilo da padne sa svog drveta. U stvari, nije ono odlučilo, takva mu je sudbina, jer znate, i lišće ima tu svoju nemilu sudbinu. Bilo je dio nečega predivnog, poraslo uz nešto veliko, a onda je došla sezona i ono mora otići. Eto tako i ovo silno lišće pod mojim nogama. Žuto, manje žuto, smeđe, zeleno, crveno, narandžasto, rozo...svakakvog lišća..kada ih gledate svi su naizlged isti, ali zagledajte se malo bolje, uvijek će vam pogled odlutati i fokusirati se na samo neke liske. I ja sam tako zagazila, i vratila se korak unazad da uzmem ovog ljepotana. Stajao je na podu i izdvajao se iz žutila. Vidite da i kod njih ide kao i kod nas ljudi. Naizgled smo svi isti, a toliko smo samo različiti. I kada pronađete jedan list, i onda ga možda slučajno izgubite ili istrune...uvijek ćete tražiti sličan njemu. Ali nema istog. Makar će mu rub biti okrznut, ili će boja ipak biti bleđa. Zato čuvajte svoj list ako ste u mogućnosti. Nalijepite ga na svoj rokovnik i čuvajte ga, kao ja.


Ovo je moja ljepotica, zar nije divna! Na mom je rokovniku već. Produžiću joj vijek trajanja makar još malo.
Uh, evo i sledeće pjesme: The verve-Bitter sweet simphony.
I need to hear some sounds that recognize the pain in me, yeah
I let the melody shine, let it cleanse my mind , I feel free now
But the airwaves are clean and there's nobody singing to me now

No change, I can't change, I can't change, I can't change,
but I'm here in my mold , I am here with my mold
And I'm a million different people from one day to the next
I can't change my mold
Ne znam zašto, ali meni ova pjesma popravi raspoloženje, oslobađajuća je u potpunosti, zar nije? I da, ako želi, čovjek se može promijeniti. Ja sam krenula od toga da više cijenim svako zdravo jutro koje dobijam sa prvim zrakama sunca. I više ću cijeniti to što sam ja jedna od onih neobičnih narandžasto-crveno-bordo liski od svih liski u silnom žutilu jeseni. Bar se trudim. Ma zašto se nervirati i činiti da se drugi nerviraju jer se ti nerviraš? Sama postavka rečenice je komplikovana, šta više da vam pričam :) Osmijeh molim!

 Zista ove pjesme prebrzo lete. Evo još jedne dobre u listi: Bryan Adams-Have you ever really loved a women... Prosto da zahvaljuješ Bogu što si žensko (izvinjavam se ovim putem svim muškarcima) :) Hm...Divna pjesma, sjećam se svake prilike slušanja. Eh...da dumamo...Vjerujem da su me voljeli..i da me vole..i da će me voljeti. Ja njih jesam, i volim ih, i voljeću ih. Možda ćemo biti i povrijeđeni, ali voljećemo, ja obećavam da ja hoću :) !
Pa ova šetnja po Vilsu je mnogo više od obične šetnje. Ne znam da li je zbog svježeg vazduha, lijepog vremena, sunca, ljepote zlatnog lišća oko mene, ali o čemu god da razmišljam-to činim s osmjehom. U svemu vidim lijepo-napokon! Biće da je zbog lijepog vremena-čekam ono "pala magla do pola Sarajeva" pa da skontam do čega je bilo :)


E ova sada je i moja omiljena: Roxette-She's Got the look! Sada se vraćam onoj bajci s početka! Sada na mom licu još blesaviji mimovski izraz! Jeste da sam pojačala "do daske" ali ovo je pjesma koja vas šalje direktno u Disney bajku sa vama kao glavnom princezom! Osjećam da poigravam dok hodam i znate šta je super-što JEDNOSTAVNO ne mogu da se zaustavim :) ! Dolazim skoro do kraja pravca, vidim most Suade D. Usporavam i silazim sa staze da bih šetnju završila hodajući kroz 25cm nagomilanog, našušurenog lišća! Jaoj, da me nije stid prolaznika, kako bih se sad bacila u tu gomilu! Skroz primamljiva ideja, ko hoće sa mnom ? :)

Elem, da ne duljim jer sam svakako imala drugu ideju za blogpost (biće narednih dana), a ovo se slučajno izrodilo jer sam još pod utiskom šetnjice, neka je nama Novembar dobrodošao!

A za sve vas koji želite mojim stopama, pratite sledeće korake ka ljepšem danu: Ostanite mi zdravi, srećni , nasmijani...i volite !  (moji favoriti su : 1,2,3,9,11 i 13 :) )

"Ja ne odustajeeeeeem!" Nikad ni od čega u životu :)
Ova je za Laku noć :) .... Pio <3





8 коментара:

  1. Evo baciću se ja u lišće, nije me sramota :D A lista je divna, moji favoriti su svi na spisku, pogotovo 8 :)

    Ljubi te Optimista :)

    ОдговориИзбриши
  2. A draga, ja se baš razveselim kad vidim da me ovdje čeka novi post!
    I onda sam uvijek bez riječi jer si ti baš sve rekla! Ovako teku u moje (također sve rjeđe) šetnje na posao - izbor muzike prilično sličan, strategije za dobar dan poprilično poštujem i uvijek razmišljam o pričama ljudi koji prolaze pored mene...o hodajućim romanima i romanima...

    Valjanje u lišću...ipak biram valjanje po pijesku (i ti, znam :)

    ОдговориИзбриши
  3. Vils je čaroban u jesen. Ja volim da hodam kroz lišće i šutam ga, ali samo malo, da ljudi ne pomisle da sam lujka. :D

    ОдговориИзбриши
  4. Od kuda da pocnem , uopste sta napisati za tvoju pricu, za tvoj osjecaj... Sta , sad se trebam postaviti kao neki kriticar??
    Ne mogu . Predivna djevojko, mnogo mi je drago da te znam ..pa cak nekako i preko ovih prica.. dijelis mnogo i to mnogo postujem ..
    Play lista mi je predivna , zaista.
    Sve rijeci su mi prelijepe -tako to kazes lijepo.
    Ja hocu !! da se valjamo u liscu .

    Naravno hvala ti za sve sto nam svima zelis.
    Ja tebi takodje zelim lijepe dane , da si mi uvijek nasmijana i tako predivna osoba :)

    Samo mi se cuvaj.
    Ljubim te :*

    ОдговориИзбриши
  5. Ah, nema ništa ljepše od jutarnje šetnje Vilsom, u jesen! Utopliš se, nabaciš osmijeh na lice, slušalice u uši - savršenstvo.
    Have you ever loved a woman je jedna od meni najdražih Bryanovih pjesama, a i onako, općenito...
    Danas kad sam prolazila pored neke zgrade na mojoj diiivnoj Grbavici, ugledala sam tako poveliku gomilu predivnog lišća... Ma joj, ljepota prava! Sad mi žao što se nisam bacila na tu gomilu. :P

    ОдговориИзбриши
  6. @Optimisto-ljubim te ! :***

    @Biberlee-izvnjavam se što nisam redovnija poput vas, ali da znate da vas pratim i kad ne stignem pisati :D Da daaa...zaboravila sam priče prolaznika..kako samo zanimljive znaju biti :) Ljubim te B <3

    @Marsovka-pa tebe sam tek otkrila, moj si čovjek :D

    @Amila...Ti si uvijek divna u svom komentarisanju :) Još si divnija nego ja u pisanju, hvala ti do neba na tome :) i meni je drago da te znam bademastooka djevojko! Elem, slobodno kritikuj, znam da možeš :D

    @Eva Braun-Ti si mi u komšiluku :D? Pa najbliža si, hajde da se valjamo po lišču :P :**

    @Unkili-ti si moje srce Unkaaaaa <3 !Dođi mi ovamo, godinama te čekam ! :) <3

    ОдговориИзбриши
  7. Paaa, gdje živiš ti? :D Ja sam ti na Pofalićima, ali na Grbavici sam živjela do prije par godina. I volim je najviše na svijetu! :D
    Može može, dok još ulice i lišće nije snijeg pokrio, da iskoristimo! :*

    ОдговориИзбриши